Drugi mirovinski stup: tiha odluka koja određuje kvalitetu tvog života u mirovini, hoćeš li imati 104 ili 207 tisuća eura?

Postoje odluke koje donosimo svjesno – kupnja stana, promjena posla, ulaganje u obrazovanje. I postoje one druge, tihe odluke, koje se događaju u pozadini naših života, bez da ih itko posebno naglasi. Upravo takva je odluka o drugom mirovinskom stupu.

Većina žena s kojima razgovaram i koje mi dolaze na savjetovanje zna da se „nešto odvaja iz plaće“, ali rijetko koja zna gdje je točno njezin novac, tko njime upravlja i na koji način se on uvećava ili stagnira. I to nije propust žene – to je propust sustava koji nikada nije učio žene da je mirovina osobna odgovornost, a ne apstraktna budućnost. Sustav je složen, informacije su raspršene, a nitko nas nikada nije naučio da je mirovina osobni projekt, a ne nešto što će „država riješiti“.

Drugi mirovinski stup nije tehnička kategorija. On je tvoj osobni kapital, tvoja privatna štednja, tvoj sigurnosni jastuk za godine kada više nećeš raditi, ali ćeš i dalje živjeti, osjećati, trebati i željeti.

Radi lakšeg razumijevana, prvo da objasnimo kako funkcionira mirovinski sustav u Hrvatskoj – kratki, ali ključni uvod

Mirovinski sustav u Republici Hrvatskoj temelji se na tri stupa:

1. stup – državni (HZMO)

• Obvezan 
• 15 % bruto plaće
• temelji se na međugeneracijskoj solidarnosti
• novac se ne vodi na tvoje ime
• koristi se za isplatu sadašnjih umirovljenika

Drugim riječima: taj novac nije tvoj, nema osobnog računa i ne možeš ga naslijediti.

2. stup – obvezni mirovinski fond (OMF) 

• obvezan
• 5 % bruto plaće
• vodi se na tvoje ime
• novac se ulaže
• nasljedan je
• izravno utječe na visinu tvoje mirovine.

Ako si zaposlena, taj iznos uplaćuje tvoj poslodavac. Ako si obrtnica ili poduzetnica, uplaćuješ ga sama sebi. U oba slučaja, riječ je o novcu koji ima jednu svrhu – osigurati ti ( dobru ) mirovinu. Upravo zato drugi mirovinski stup nije nešto što možemo prepustiti slučaju. I o njemu danas govorimo.

3. stup – dobrovoljna mirovinska štednja

• nije obvezan
• porezne olakšice
• dodatna sigurnost.

Jako dobro ga je imati radi niza benefita, no o tome ćemo drugom prilikom.

Tko upravlja tvojim novcem – i zašto to nije nevažno

U Hrvatskoj postoje četiri obvezna mirovinska društva koja upravljaju obveznim mirovinskim fondovima. To su AZ, Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen. Svako od njih ulaže sredstva svojih članova na financijskim tržištima, sukladno zakonskim okvirima, ali i vlastitim investicijskim strategijama.

I ovdje dolazimo do prve važne istine:
nisu sva društva jednaka, niti ostvaruju jednake rezultate.

Razlike u prinosima možda se iz godine u godinu čine male i nevažne, ali kada ih promatramo kroz dvadeset ili trideset godina radnog vijeka, te razlike postaju vrlo konkretne. One se pretvaraju u desetke tisuća eura razlike na osobnom računu, a time i u osjetno veću ili manju mirovinu.

No društvo je samo jedan dio priče. Drugi, često još važniji dio, jest kategorija fonda u kojoj se nalaziš.

A, B i C kategorije – tri različita puta prema mirovini

Drugi mirovinski stup podijeljen je u tri kategorije fondova: A, B i C. 

Na prvi pogled to izgleda kao puka administrativna podjela, ali u stvarnosti je riječ o tri potpuno različite investicijske filozofije.

Fondovi kategorije A namijenjeni su onima koji imaju vrijeme na svojoj strani. Oni ulažu veći dio imovine u dionice, što znači da su podložniji kratkoročnim oscilacijama, ali dugoročno nude veći potencijal rasta. Upravo je vrijeme ono što ublažava rizik – jer tržišta, unatoč krizama, dugoročno rastu.

Kategorija B predstavlja sredinu. Ona je umjerenija, stabilnija i često zadana kao „default“ opcija za sve koji se sami ne aktiviraju. Mnoge žene upravo se ovdje nalaze, ne zato što su to svjesno odabrale, već zato što nikada nisu dobile informaciju da uopće imaju izbor.

Kategorija C, s druge strane, namijenjena je onima koji su blizu mirovine. Ona je konzervativna, fokusirana na očuvanje vrijednosti, s vrlo malim udjelom ulaganja u dionice. Takva kategorija ima smisla kada se približava trenutak korištenja sredstava, ali dugoročno gledano, ona ne gradi kapital – ona ga čuva.

Problem nastaje kada se mlade žene, s dvadeset ili trideset godina do mirovine, nalaze u kategorijama koje ne koriste puni potencijal vremena. To je kao da cijeli život voziš automobil u drugoj brzini, jer te nitko nije naučio da postoji i treća, četvrta ili peta.

Automatizam sustava i pasivnost koja skupo košta

Ako se sama ne aktiviraš, sustav će odlučiti umjesto tebe. Nakon prvog zaposlenja, ako u zakonskom roku ne odabereš fond, REGOS te automatski raspoređuje. Mlade generacije će stavljati u kategoriju A, dok sve žene srednje životne dobi najčešće u kategoriju B, u jedno od društava, bez pitanja, bez razgovora, bez objašnjenja.

Sustav ne zna:

• kakav život želiš u mirovini
• imaš li dodatne oblike štednje
• koliku toleranciju na rizik imaš.

On radi ono što mu je najjednostavnije. A posljedice tog automatizma snosiš ti – tiho, kroz godine.

Ono što je važno znati jest da zakon daje pravo svakom članu da mijenja fond i kategoriju. To nije privilegija – to je tvoje pravo. Promjena se može napraviti jednostavno, putem sustava e-Građani ili u poslovnicama Fine ( šalter Regos-a).

Kategoriju možeš promijeniti jednom godišnje, a društvo također, uz određena pravila i moguće naknade ako promjena dolazi prerano. No sama činjenica da izbor postoji mijenja cijelu perspektivu: ti nisi pasivni promatrač, nego aktivni sudionik vlastite mirovinske priče.

Posebno je važno razumjeti da zakon predviđa i automatske prijelaze iz rizičnijih u sigurnije kategorije kako se približava mirovina, ali i mogućnost da, uz vlastiti zahtjev, ostaneš dulje u kategoriji s većim potencijalom rasta. Svakako je preporuka da svi koji imaju 10 i više godina do ispunjenja za starosnu mirovinu budu članovi kategorije A, te na temelju svog zahtjeva možemo ostati u kategoriji A, ako nam je do ostvarivanja uvjeta za starosnu mirovinu ostalo pet godina ili više, te nakon toga automatizmom postajemo član fonda kategorije B.

Jedna od najvažnijih, a najmanje poznatih činjenica jest da su sredstva u drugom mirovinskom stupu nasljedna. To znači da, za razliku od prvog stupa, tvoj novac ne nestaje.

Ako se nešto dogodi, sredstva se mogu prenijeti kroz obiteljsku mirovinu ili ući u ostavinu. Za mnoge žene to je snažan emocionalni moment – jer znaju da njihov rad, trud i štednja ne propadaju, već ostaju kao zaštita onima koje vole.

Zašto razlike u prinosima nisu „sitnice“

Često čujem rečenicu: „Ma to su male razlike, par posto gore-dolje.“ No u financijama, osobito dugoročnim, postotci nisu sitnice.

Razlika od jedan ili dva postotna boda godišnje, kroz dvadeset ili trideset godina, znači ogromnu razliku u konačnom iznosu. To je razlika između mirovine koja jedva pokriva osnovne troškove i mirovine koja daje slobodu izbora.

I upravo zato nije svejedno:

• u kojem društvu si
• u kojoj kategoriji si
• koliko dugo ostaješ pasivna.

Opšriniji opis

Topla preporuka iz iskustva i srca 

Drugi mirovinski stup nije tema za „jednog dana“. To je tema za danas.

Ne zato što moraš sve znati, nego zato što imaš pravo znati. Imaš pravo pitati, razumjeti i donijeti odluku koja je u skladu s tvojim životom, tvojim vrijednostima i tvojim snovima o starosti.

Na tržištu postoji niz financijskih proizvoda i mogućnosti. Upravo zato je važno informirati se, razumjeti što pojedina opcija znači i odabrati onu s kojom si ti u skladu – onu koja ti donosi mir u svakodnevici i sigurnost da radiš nešto dobro za sebe i svoju budućnost.

Dostojanstvena mirovina ne događa se sama od sebe. Ona se gradi – polako, tiho, ali svjesno.

A prvi korak je uvijek isti: pogledati gdje si sada.

Možda danas ne znaš sve.
Možda ti je ova tema teška ili ti se čini dalekom.
Ali svaka informirana odluka koju doneseš danas – poklon je tebi u budućnosti.

I to je, u konačnici, prava definicija financijske pismenosti.